Duh Zemuna

Jedinstvenost Zemuna vidna je i po postojanju duha koji ga prožima i čuva. Tako je od njegovog nastanka. Nije ga moguće videti ali i te kako jeste osetiti. Ne morate biti Zemunac . Dovoljno je da prošetate Zemunom i uverićete se u njegovu moć. Vratiće Vam osmeh na lice, sjaj u oči i razliti radost čitavim telom. Ne možete ga zaobići. Nalazi se svud. Ušao je u svaku poru i ispunio svaki lagum, galeriju i vidikovac.  Lebdi poput aure iznad grada, inspiriše i pleni. Prenosi se vazduhom poput čestica koje su među sobom povezane nevidljivom silom. Ni Košava im ništa ne može. Plešu sa životom i Zemunom i svakim bićem. Kroz pluća ulaze pravo u srce  menjajući mu ritam u ljubavni. Posledice su trenutno vidne i ogledaju se u promeni pogleda na život. Svet postaje lepši, boje toplije, usne ukusne a vino nekako pitkije. Čak je i zvuk grada melodičan naročito ako je izmešan sa hukom Dunavskih talasa i sve tako do prvih tamburaša čije će Vas melodije zagrliti a glasovi ljubiti sve do zore. Provešćete se kao nikad i vratiti dostojni gospodske časti.
Dovoljno je da dođete i dišete punim plućima. Sve ostalo će se desiti baš kako u Zemunu biva………….kao u bajci.

Miroslav Lj. Ranković

Autor projekta Dunavsko ogledalo

Similar Posts

  • Čarolija majske večeri

    U majskoj večeri u kojoj Sunce, posmatrano sa Kapije vetrova, zalazi iza Milenijumske kule bojeći nebo vatrenim bojama, a Dunav se pretvara u ogledalo — moguće je susresti sebe. U tom trenutku biće ugleda sopstveni Ego. On će se postideti i gotovo nestati, ostavljajući za sobom samo čistu radost. Čula tada iznenada ožive, kao i…

  • Priča o dečaku i oblaku

    Jesen oko Miholjdana najlepše je doba u Zemunu. Priroda tada uveliko menja boje spremajući se za duboku zimu. Zeleno polako postaje žuto i braon. Kada je obasjano suncem, sve izgleda nekako toplo i blago. Mirisi su drugačiji nego leti. Voće je slađe, a svaki sledeći dan sve kraći. Trotoari se na nekoliko nedelja pretvaraju u…

  • Alasi

    Za razliku od većine mojih sugrađana, ja živim zajedno sa beogradskim rekama. Uživam u šetnji pored njih, posmatram galebove i kormorane slušajući njihova dozivanja izmešana sa zvucima talasa i ponekad košavom koja oštro fijuče. Uživam i u njihovom veoma specifičnom, meni prijatnom mirisu. Posećujem ih i kada je vreme loše — jednostavno su postale deo…

  • Isidora u Dunavskom ogledalu

    Postoje mesta uz Dunav gde se čini da je vreme sporije nego drugde. U starim ulicama Zemuna tišina ima posebnu težinu. U takvim mestima lako je zamisliti šetača koji zastane i dugo posmatra reku. Takva je bila i Isidora Sekulić. Njene rečenice bile su tihe, promišljene, kao razgovor sa svetom. Na ovim obalama zastala bi…

Leave a Reply

Your email address will not be published. Required fields are marked *